Sramota: Drniški tamburaši dočekali još jednu godinu bez prostora

Drnišani njeguju glazbu stoljećima. Usprkos svim nedaćama koje su ovaj grad i njegovi građani prošli, glazba i vrhunski glazbenici uvijek su bili održivi, pa tako i Tamburaški orkestar ‘Krsto Odak’.

Pitanje koje se uvijek proteže kroz sve godine postojanja bi li tambure uspjele bez osnovne glazbene škole ‘Krsto Odak’ jer sad već i ptice na grani znaju da naši tamburaši imaju prostorije glazbene škole na korištenje, a ne svoj prostor, kao oni koji s njima dijele sam vrh tambure u Hrvata.

Tamburaški orkestar ‘Krsto Odak’ u kontinuitetu djeluje već od 15.10.1975.godine pod vodstvom Milke Tomić. ‘U 13 godina osvojili smo 2 srebrne i 11 zlatnih medalja, znači gotovo smo u vrhu tamburaške glazbe u hrvatskoj.’ Rekla je dirigentica za DrnišNEWS koja je dobila posebno priznanje za promicanje tamburaške glazbe u hrvatskoj.

Neobično je kako mladi iz Dalmacije tako vješto i dobro sviraju slavonski instrument s tako dobrim uspjesima. ‘Neobično je bilo i njima u Slavoniji, no kroz godine su se navikli na nas, a i mi na njih’ rekla je dirigentica te napominje kako joj nije svejedno što su u vrhu tamburaške glazbe ‘lijepo je biti, ali se teško održavati’.

Posebnost ovog orkestra, osim što su iz Dalmacije je i to da su oni jedini orkestar koji na natjecanjima sve svoje skladbe sviraju napamet. ‘U početku, kada smo išli na natjecanja to je svima bilo neobično. Čak je i prošlu godinu komisija pitala neke tamburaše kako oni to nauče napamet, na što je jedna tamburašica odgovorila: ‘Nama profesorica kaže ‘a sad napamet’ i mi sviramo napamet.’- kaže dirigentica kroz smijeh. ‘Mislim, nije to baš tako. Uvježbavamo mi dio po dio, ali su oni naviknuti na to i vrlo brzo usvajaju notne zapise.

U razdoblju od skoro 40 godina kroz orkestar je prošlo negdje između 350 – 400 mladih, jer oni dolaze u tambure, obično 4. 5. i 6. razred osnovne škole i odlaze po završetka srednje škole kada se opredjeljuju za fakultete. ‘S ponosom ističem da velik broj njih i završi fakultete i naročito mi je drago, koliko god volim da oni dobro sviraju, ali vrlo mi je važno, možda čak i važnije da su prije svega ljudi.’ Ističe profesorica Milka.

Neki se tamburaše i po završetku visokog obrazovanja vrate u orkestar, što je još jedan dokaz usađene i prenesene ljubavi.

Možda je svemu tome najvažniji neosporan doprinos profesorice Milke Tomić koja već desetljećima sudjeluje u odgoju i obrazovanju drniške mladeži, pružajući im neiscrpan izvor glazbenog znanja, ljubavi ali i općeljudskih vrijednosti. No pitanje i dalje ostaje; zašto naši tamburaši nemaju svoj prostor?

IZVOR/FOTO: Drnišnews.com

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.