Učenici od vrta napravili primoštensku čipku

Samo težačka ruka, motika i puno znoja mogu iz škrte kamene zemlje dati visoko kvalitetne sorte grožđa. Naši bi stari rekli ‘u svaki trs puca stotinu pušaka’, napadaju ga slana, kiša, vjetar, suša, led, a ono što preživi nektar je za bogove. Baš dva takva vinograda sorte babić, na škrtoj zemlji, sa 700 loza u velikom školskom vrtu obrađuju učenici i nastavnici OŠ Primošten. Mlade vrijedne ruke pučkoškolaca već neko vrijeme uzgajaju i masline, i to čak 120 stabala, grade suhozide, izrađuju suvenire, izrađuju primoštensku čipku, a uskoro će urediti i biblijski vrt, u kojem će saditi ljekovito i začinsko bilje, te pokrenuti katastar bunja.

NAŠE NASLJEĐE

– Kada pogledate školski vrt iz zraka, vidjet ćete da izgleda poput primoštenske čipke, našeg zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra. To je naš đardin. Svi nas pitaju zašto ovo radimo. Jednostavno, to je dio našeg nasljeđa koje ne želimo da zamre. To smo mi sami. Najdraže mi je kad netko od roditelja na sastanku kaže: ‘Pa pobogu što ste mi učinili od djeteta, uči me kako rezati lozu, kako čistiti masline, kako se radi vino i to u mom vlastitom polju, u mojoj konobi’. To je znak da smo na dobrom putu, da djeca vole što rade i da im ništa nije na teret – priča Velibor Janković, voditelj Učeničke zadruge Maslina. Baš posljednjih dana mladi vinari naveliko su se brinuli o svom vinu, u prošlogodišnjoj berbi uspjeli su iz grožđa iscijediti 35 litara vina, a ove godine pet litara više.

– Prvi pravi urod grožđa očekujemo tek dogodine, jer naš vinograd je mlad, ovo mu je druga godina. Naravno, u planu je sadnja još tisuću loza, i to sve po principu kako su radili naši stari. Rad u našem vrtu je vrlo jednostavan. Ove godine kad smo brali masline proglasili smo nekoliko sati ‘Danom maslina’. Tada apsolutno cijela škola izađe u vrt i, ovisno o sposobnostima i godinama, svatko radi svoj posao. Često u berbu upomoć dođu i mještani, a posjete nas i vrtićka djeca. Ove godine smo ubrali 710 kilograma maslina, a dobili smo oko 80 litara ekstra kvalitetnog ulja – priča nam Velibor.

Sve što ova đačka manufaktura proizvede ide za potrebe škole, ulje se, primjerice, koristi u školskoj kuhinji, a vino se proda ili pokloni šibenskoj pučkoj kuhinji. Suveniri, pak, krase okolne apartmane, a čipka (ovisno od čega se radi) školski hodnik. Sav prikupljeni novac od zarade opet se koristi u školi za kupnju alata, strojeva, materijala. Evo što kažu djeca.

SVE IONAKO ZNAM

– Ništa mi nije teško, moj dida ima 500 maslina, tako da u biti sve i znam. Što radimo? Pa, sve od rezidbe, do čišćenja i branja. Zna biti toliko zabavno da kad radimo u vrtu izgubimo pojam o vremenu – otkriva Frane Skorin, učenik osmog razreda OŠ Primošten. Njegovi kolege i prijatelji otkrivaju kako jedva čekaju sadnju novih loza te začinskog bilja, ali i ostale  redove.

– To bude ovako. Dok jedni polažu lozu uz rub vlačice kako bi sunce više osvjetljavalo biljku, mi drugi slažemo kamenje u suhozid – otkrivaju u glas. Sve što se radi nadgledaju učitelji i nastavnici.

– Naravno da ne rade svi sve. Neće nam curica dizati teško kamenje. Imamo nekoliko učenika koji su spretni u tome što rade i vole to raditi. Suhozid je, jednostavno rečeno, kamena konstrukcija ili tehnika gradnje kamenom pri kojoj se ne upotrebljava nikakva vrsta vezivnog tkiva. Jednostavno se slaže kamen na kamen – dodaje Nenad Marinov, voditelj školske sekcije. Koliko su poduzetni govori podatak da su nedavno sudjelovali na obnovi bunje pored lučice Prosika.

– Na selu se u pravilu zidalo kamenom tako da u našem kraju to više-manje svi i znaju. U planu nam je sagraditi i jednu veliku bunju u školskom dvorištu, a u skoroj budućnosti i konobu. Naravno kako je kriza sve će vjerojatno pričekati neka bolja vremena – zaključuje Marinov.

 Biblijski vrt

Osnovna škola Primošten priprema se i na uređenje Biblijskog vrta. Uzor im je rajski vrt koji je u Kaštel Lukšiću uredila profesorica Ivna Bučan.

– Imamo super suradnju s njenom školom. Biblijski vrt je zamišljen kao prostor u kojem bi uspijevale biljke spomenute u biblijskim zapisima – otkriva Velibor Janković, voditelj Učeničke zadruge Maslina.

Naglašava da bi to bilo mjesto na kojem bi gradski čovjek mogao naći duhovni mir, ali i odmor od užurbanosti.

Oda upornosti

Primoštenski vinogradi sorte Babić isklesani u kamenu, kilometri suhozida, oda su ljudskom radu i upornosti. Vinova loza na ovom području uzgaja se od osmog stoljeća prije Krista, kada su vinograde sadili Iliri i Liburni, a tradiciju su nastavili Grci i Rimljani, te od sedmog stoljeća Hrvati. Da bi se napravili ti silni kilometri suhozida, prof. Vinko Tadijević je izračunao da bi jednom klesaru, odnosno primoštenskom težaku, na 50 hektara površine vinograda da radi svaki dan po sedam sati trebalo 1 200 godina

Komentiraj

komentara
Komentari objavljeni pod određenim korisničkim imenom nisu stav uredništva ili izdavača, pa ne snosimo nikakvu odgovornost za štetu trećoj osobi.