‘Ovo je priča o prijateljstvu’, piše Jadranka Nejašmić, ravnateljica Općinske knjižnice “Hrvatske čitaonice” Bol.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=LRx2WNiiu4c[/youtube]
‘Prijateljstvu između ljudi iste generacije, pedeset i neke, iz dva različita mjesta, iz Vodica i Bola, koji se raduju svakom susretu, druže, putuju, otkrivajući ljepote naše domovine i izvan nje, dijele radosne i tužne trenutke. Potiču jedni druge na stvaralaštvo, vesele se obostrano poslovnim uspjesima, promocijama i vjenčanjima svoje djece, kao i novim unucima, tuguju za zajedničkim prijateljima kad odlaze.
Između 40 Vodičana i 10 Boljana, likovi u ovoj priči smo Šime i ja.
“Ljudi nemaju više vremena da bilo što upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako trgovaca koji prodaju prijatelje nema , ljudi više nemaju prijatelja”, rekla je lisica Malome princu.
Šimina misija na ovome svijetu jest stvaranje i njegovanje prijateljstva.
“Vrijeme koje si uložio u svoju ružu učinilo ju je tako dragocjenom”, kaže Mali princ.
Nisam srela čovjeka koji s toliko lakoće stvara nova prijateljstva i njeguje stara, nalazeći uvijek opravdanje za sve njihove slabosti.
Nakon prekrasno snimljenog spota “Happy” u Vodicana, predložio mi je:”Napravimo ga i u Bolu.
To će biti moj dar bolskim prijateljima, tebe samo molim za preuzimanje organizacije, i animiranje ljudi”. S oduševljenjem sam odmah prihvatila, ali kako ja ništa u životu ne kopiram, tako sam Šiminu zamisao i već viđene planetarno popularne spotove počela razrađivati, produbljivati, osmišljavati i stvarati priču o Bolu kao kulturnom, a zatim i turističkom središtu i o nama koji u njemu živimo dvostrukim životom: onim u sezoni i drugim izvan nje.
Često me znaju pitati: kako vam je zimi u Bolu?
A ja kažem: “Gostiju nema, sami smo, ali ne i nesretni, jer su duboki naši korijeni koji nas čvrsto povezuju s našom tradicijom i kulturom.
Naša djeca, pored obveznog školskog programa imaju i bezbroj izvanškolskih aktivnosti: glazbenu školu, balet, tamburaški orkestar, zbor itd.
Imamo prekrasnu knjižnicu s vrlo bogatim fundusom knjiga čak na osam jezika i s dragocjenom zavičajnom zbirkom.
Kad gosti odu, mi ne ostajemo tužni i usamljeni jer uz nas ostaju naše knjige!”
Kako bi se onda drugačije mogao zvati film nego BookBol (priznajem poraz pred engleskim), ali riječ book ovdje ima i dvostruko značenje, a drugo je bukirajte Bol, dođite u Bol!
Mi se veselimo dolasku svakog gosta, ali ne samo zbog toga što nam donosi zaradu nego i zbog toga što mu s ponosom želimo pokazati našu kulturnu i prirodnu baštinu,
mi ih ne želimo doživljavati kao masu koja prolazi kroz naše domove i naše mjesto nego kao drage prijatelje koji će nam se vraćati iz godine u godinu, s kojima ćemo trajno ostati u vezi, koje ćemo posjećivati tijekom zimskih mjeseci, čija će se djeca nastaviti družiti s našom djecom.
Kroz priču nas vode djevojčica Zlatnorata i njezin prijatelj galeb Roko. Oni su glavni likovi iz priče “Zlatnorata” čija je autorica poznata hrvatska spisateljica, naša Bolka Maja Brajko Livaković. Priča je to opet o prijateljstvu o povezanosti čovjeka i prirode i, naravno, o najljepšoj plaži na svijetu, o Zlatnome ratu.
Sve viđeno na filmu snimljeno je u 9 dana. Uvijek može bolje, kao i svako umjetničko djelo, i ovo se može još puno dorađivati, no nemojte tražiti propuste već otvorite svoje srce kako bi osjetili našu radost pri stvaranju i uočili ono bitno što smo vam htjeli reći, jer “čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo…”
Zahvaljujem se svima koji su sudjelovali u snimanju filma: kao članovi snimateljske ekipe, glumci, vlasnici privatnih, ugostiteljskih, turističkih i ostalih objekata, direktori hotelskih kuća i drugih tvrtki.
A iznad svega hvala mom prijatelju Šimi na ljubavi i radosti koju nam je darovao.
Neka priča krene!’
