Malo je još živih Vodičana koji znaju kako se radi ‘vodiški kulen’, a upravo zato je Ante Roca odlučio na poseban način oživjeti i očuvati tradiciju, odnosno recept za tu jedinstvenu deliciju. Na svom imanju, gdje se zadnjih nekoliko godina bavi proizvodnjom pršuta i panceta te kobasica od mesa iz vlastite proizvodnje, Ante Roca okupio je prijatelje koji su pomogli vremešnim, ali dobrodržećim Vodičankama da naprave kulen. Na prvu nam se učinilo da je riječ o kulenicama koje se u našim krajevima rade u ovo doba godine. No, velika količina pripremljenog zelja i riže sugerirala je da je riječ o posve nečem drugom.
– Kulen je jedna delicija poznata i priznata u Vodicama toliko da kad jednog Vodičanina pitate hoće li rađe kil kulena ili kil pršuta, on će vam reći da bi radije kulen. To su okusi i mirisi koje pamtimo iz djetinjstva i došlo je vrijeme da sačuvamo tradiciju i ostavimo je našim mladima, kazao je Ante Roca.
Na svom je imanju ‘Kuća dalmatinskog pršuta Roca’ u vodičkom zaleđu okupio tri, kako kaže, eminentne vodičke obitelji kojima je kulen obiteljska tradicija, a općina partner bili su Tribunjci koji su kulen radili na svoj način.
– Osnovni sastojak vodiškog kulena je divlje zelje, riža, jeftina masnoća kao što su srce i pluća te ostale masnoće svinje koje ne koristimo za sušenje ali i pazdej, odnosno divlji luk. Znači, u ovo vrijeme uvijek je bila svinjokolja, a blitva je već bila stara i netko je davno to spojio. Dakle, svi imaju istu osnovu, a recepti se malo razlikuju u začinima i niihovoj količini. Osim ove tri obitelji, u Vodicama ih ima još puno koje znaju kako se radi ova delicija tako da planiramo okupiti se, odlučiti se za najbolji recept i pokušati zaštiti naš kulen, otkriva Roca koji se zajednom sa svojom suprugom Silvom pobrinuo da ekipama ništa ne fali.
Uz kamin je stajao lonac s varivom od verzina i domaćeg mesa koji su Silva i Ante svako malo nadopunjavali jer je jednostavno bio neodoljiv, a onda se prebacilo na roštiljanje svinjskih bržola i carskog mesa, luganiga i, posebno dobre, žigarice u košuljici.
Napetost je počela rasti kad su se sve namirnice za kulen, koje su se najprije ručno isjeckane, počele puniti u crijeva. Antinim i Silvinima prijateljima i ekipama pridružilo se u tom trenutku i četvero mladih Australaca, porijeklom s Dalekog istoka koji su bili oduševljeni prizorom.
– Ovdje smo slučajno na večeri, ali ovo je nešto što nismo ni u snu očekivali. Super način za upoznati i kulturu i tradiciju, običaje vaše zemlje i ljudi. Svi su tako opušteni i srdačni, rekli su nam mladi Australci.
Vrhunac je nastao kad su kuleni bili gotovi u iščekivanju rezultata napornog cjelopopodnevnog rada. Mnogi su platili i svojom krvlju kad bi se porezali iznimno oštrim noževima pa se u jednom trenutku stvorio red na hansaplaste koji su bili spremni. Među njima je bila i vodička gradonačelnica Branka Juričev Martinčev čija je majka bila u jednoj od tri vodičke ekipe. Ozljede je nadgledao i šibenski kirurg Ivo Blaće, inače poznati gurman zaključujući da za njega, na sreću, tu ipak nema posla.
– Nakon punjenja, počinje kuhanje kulena koje traje do najviše 20 minuta, dok se ne skuha riža. Kad se malo ohlade, idu na tavicu ili u pećnicu još par minuta sa svake strane da dobiju lijepu koricu i to je to, kazuje Ante Roca dok je nestrpljivo društvo kušavalo kolutiće vodičkog kulena, ne znajući se odlučiti čiji je bolji.
No to uistinu i nije važno, vodiški kulen prava je delicija. Sve ostalo su nijanse…
