Druga priča u serijalu ‘Mlade i uspješne’,Šibenskog tjednika, nakon flautistice Ane Batinica, ona je o Vodičanki Andreji Ivas. Andreja je članica reprezentacija u kickboxingu, taekwon-do-u, tajlandskom boksu te niže medalje u raznim natjecanjima.
Kad si shvatila da je tajlandski boks ono čim se želiš baviti u životu?
Počela sam trenirati taekwon-do u matičnom klubu ‘HBD Vodice’ 1997. godine, zatim dvije godine kasnije i kickboxing. Odlaskom na kineziološki fakultet u Split, učlanila sam se u klub ‘Marjan Split’ i na poticaj trenera Petra Mijića, 2012. godine prvi put nastupila sam na europskom prvenstvu u muay thaiu, odnosno tajlandskom boksu. Trener Petar Mijić bio je predsjednik hrvatskog muay thai saveza pa mi je tako i predložio da se okušam i u ovom sportu. Zapravo, to se činilo kao logičan slijed od lakšeg kontakta u taekwondou do punog kontakta koji je dozvoljen u muay thaiu. Danas sam još uvijek hrvatska reprezentativka u sva tri borilačka sporta.
Je li bilo teško uskladiti školske obveze, treninge i privatni život? Koliko si često trenirala?
Jasno da intenzivni treninzi i odlasci na natjecanja traže svoje vrijeme pa je ponekad bilo teško uskladiti školske obaveze, posebno kroz srednju školu. Za vrijeme studija sve je to već išlo lakše, možda i zbog same činjenice da sam se navikla organizirati svoje vrijeme, ali i drugačiji način rada na fakultetu. Trenutno treniram u klupskoj dvorani ‘Račice’ u Vodicama. Redovni treninzi su pet puta tjedno, a pred veća natjecanja i po dva puta na dan. Trening uključuje rad na kondiciji, snazi, tehnici i sparing.
NAJDRAŽA MEDALJA
Kad si se počela natjecati? Jesu li ti neke medalje posebno drage?
Prvu srebrnu medalju sam osvojila u taekwondou 1998. godine u Poreču do 28 kilograma. Nakon toga, uslijedila su brojna natjecanja i uspjesi. Samo neka od njih bila bi juniorska svjetska i seniorska svjetska i europska prvakinja u taekwondou, juniorska svjetska prvakinja i seniorska svjetska viceprvakinja u kickboxingu te seniorska svjetska i europska prvakinja u muay thaiu. Teško da bih mogla izdvojiti ijednu medalju, ali recimo da ove medalje iz muay thai-a imaju svoju težinu s obzirom da je muay thai zahtjevniji i za mene još uvijek nova disciplina.
Što je sljedeće?
Upravo su u tijeku zadnje pripreme za svjetski kup u Bangkoku, putujem za 14 dana. Kao što sam već spomenula, treniram dva puta na dan. U početku sam radila na kondiciji i snazi, zatim na tehnici i na kraju su organizirani sparinzi, odnosno primjena naučenog u borbi. Naravno, osim dobro isplaniranih treninga, radilo se i na prehrani i adekvatnoj količini odmora. Režim nije prestrog niti se radi o dijeti, ali je neophodno tijelo opskrbiti potrebnim nutrijentima i nadoknaditi izgubljeno. Inače, upravo sam u srpnju obranila magisterij kineziologije. Idući korak bio bi stažiranje, ali razmišljam o nastavku na doktorskom studiju.
Dokad se planiraš natjecati u borilačkim vještinama?
Dobna granica je 35 godina. A što se mene osobno tiče, nemam neki određeni rok do kad se mislim aktivno baviti borilačkim sportom, ali ni ne razmišljam o tako skorom prestanku. Sve ovo radim iz osobnog zadovoljstva.
