– Franić mi je otvorio vrata ovom prekrasnom škoju i ovdje sam zahvaljujući njemu i njegovoj obitelji koji su me primili kao svoga. Ovo mjesto je posebno, ljudi su mi jako dragi, već sam postao njihovo dite. Za mene je ovo u ovim godinama veliko otkriće, mir, jedna izoliranost, a opet tako blizu kopnu, priča za portal Infovodice Tedi Spalato.
– Ujutro me budi ptičji orkestar koji ne želim propustiti, radije idem ranije spavati. Ovdje čovjeku ne može biti dosadno, gdje god se okreneš uvijek vidiš neko blago.
Kaže, nepravedno bi bilo izdvojiti nešto kao najljepše.
– Postoje neki trenutci koji su najljepši zato što sam sam, a postoje i oni kad se navečer skupi ekipa kad se piva i druži. Ovdje sam toliko nagrađen. Želio bih samo da te blagodati koje Prvić ima ne devastiraju.
A pod tim ne misli na stagniranje, već samo obnavljanje tradicije i dvora, života na otoka, ali bez potrebe za masovnim turizmom. Divno mu je to što nema ceste, motora i disko klubova.
– Nadahnuće je tu, a kad imaš dovoljno slobodnog vremena možeš ga i iskoristiti. Prvić nudi ambijentalnu glazbu što čak ne mora ni biti direktno pjesma. Uz Gorana s kojim često radim manje koncerte, tu je i Miroslav Tadić s kojim nekad znamo sjesti pa počnemo neplanski svirati nešto lijepo.
Koncert koji je održao Prvićanima bio je intiman, s posebno lijepom atmosferom. No, svoj bi boravak želio i drugačije glazbeno zaokružiti kad mu lokalni glazbenici pruže tekst koji obilježava sve sfere njihova načina života.
– Ne mogu ja pisati izvorno o Prviću. Želio bih ‘ubrati’ taj spoj žitelja, njihov način… A ovdje ima izvrsna klapa s kojom bi to kasnije i realizirao u pravu pjesmu, za kraj je Tedi najavio svoju želju i plan.
