Vodičanin Zoran Srdarev Mure, predsjednik je Udruge gospodarskih ribara udičara s ICCAT-brojem ”Bluefin”. ICCAT je međunarodna organizacija koja prati izlov tune u cijelom svijetu, te na taj način nastoji regulirati izlov tune za svaki brod koji dobije godišnju izlovnu kvotu. U Hrvatskoj je ukupno 12 takvih brodova, a njihovi su se vlasnici 2013. godine udružili zbog male izlovne kvote tune za udičare, pišu infovodice.
Zoran Srdarev Mure ribolovom se bavi, kaže, otkad zna za sebe, već 40 godina, a tunolovom 22. U sezoni lova, koja traje od veljače do listopada, otprilike 220 dana u godini, gotovo svakodnevno je na moru. Ponekad mu se pridruži i supruga, ali u zadnje vrijeme ona ipak više djeluje s kopna, posvećena logistici, organizaciji poslovanja i prodaji ribe. U njihovoj obitelji tunolovom se bave i sportski i profesionalno. U poslu su jako uspješni, a u sportu najuspješniji u Hrvatskoj.
Tunolov u Hrvatskoj…
Republika Hrvatska ima najmanju flotu u Europi, svega 12 brodova sa ICCAT brojem od kojih je u udruzi „Bluefin” njih 11. Za 2017. godinu Hrvatska je dobila ukupno 661,82 tona izlovne kvote.
„U Hrvatskoj, kao ni u Europskoj uniji, ne postoji šansa povećavanja broja brodova s ICCAT brojem; može ih biti jedino manje. Kad smo ušli u EU, od nas se tražilo da prijavimo broj hrvatskih tunolovaca. Budući da se gledao takozvani povijesni ulov, tada nas se prijavilo 12. Bilo je, naravno, puno više brodova kojima se išlo u tunolov, ali nisu bili registrirani. Danas su te licence jako tražene, ali ih se više ne može dobiti”, objašnjava nam Mure.
Izlazak na more, u lov na tune, zahtjeva poštivanje nebrojenih pravila, propisa, zakona i procedura. Brodovi tunolovci opremljeni su najsuvremenijom informatičkom opremom.
„To je jako skup i zahtjevan sport, odnosno profesija; morate imati dobar, siguran brod, dobru opremu, ješku, poznavati more, pozicije… Na brodu je sve kompjuterizirano i ima jako puno birokracije. Svaka ulovljena riba mora se registrirati; podaci o njoj mailom se šalju u Zagreb, otkud se odobrava iskrcaj u točno određenim lukama. Svaka ulovljena riba dobiva svoj OIB, koji je ustvari njezina „putovnica”, s kojom se ona može prodavati bilo gdje u svijetu.”
Ostatak teksta pročitajte OVDJE.