Vodičanka Mirjana Ereš već se tridesetak godina bori sa Lupusom, kroničnom autoimunom bolesti koja može pogoditi razne dijelove tijela, uključujući kožu, zglobove, srce, pluća, krv, bubrege i mozak. Ono što tu bolest karakterizira je to da u normalnim okolnostima, imunološki sustav stvara antitijela kako bi zaštitio organizam od virusa, bakterija i stranih tijela.
Mirjani je bolest dijagnosticirana kada je imala 15 godina, punih pet godina nakon što su joj se pojavili prvi simptomi.
– Lupus je latinski naziv za vuka i nije slučajno da su ovu bolest nazvali upravo tim imenom. Kao i vuk, bolest miruje i onda od jednom napadne i to bilo koji dio tijela. Toliko je agresivna da je meni, kada se nakon nekog vremena bolest aktivirala, uništila 75 posto oba bubrega u samo mjesec dana – ispričala je Mirjana za InfoVodice.
Bolnice i pretrage su za nju vrlo česte, a zbog toga što nema prave terapije, prošla je i šest tretmana kemoterapije kao i nebrojene ostale terapije lijekovima, promjene terapija ovisno o stanju bolesti, operacije i ostala bespuća medicinskog sustava.
– Uz to da sam saznala da kao petnaestogodišnjakinja bolujem od Lupusa, smještali su me na odjel na kojem su bili ljudi na samrti, stari i mladi. Tako sam prije četiri mjeseca bila na odjelu sa akutnim alkoholičarima, narkomanima, shizofreničarima u poodmaklim fazama. Kroz svoja liječenja nagledala sam se i djece u poodmaklim fazama bolesti, a to sve, uz farmaceutske proizvode koje konstantno trošim i bolove koje trpim ostavlja traga i stavlja vjeru u život i Boga na kušnju – dodala je Mirjana, ali napominje kako je bitno iznova nalaziti snagu u sebi i boriti se koliko god je moguće.
Mirjana je pokrenula i svoju Facebook i Instagram stranicu na kojima objavljuje uspjehe svoje borbe sa Lupusom i kaže kako joj je misao vodilja bila biti motivacija svima onima koji se također bole sa tom bolesti, kao i razmjenjivanje iskustava oko liječenja. Nazvala se nadimkom Angel jer kaže da su ju jedino dragi Bog i anđeli sve ove godine u borbi čuvali i podupirali.
– Težak je put iza mene, ne znam što me sa Lupusom sve čeka u budućnosti, a izgledno je da me čeka i dijaliza. No svaki dan nalazim volju i snagu i to u malim stvarima – u suprugovom osmijehu i sreći svoje djece koji su mi najveća potpora, koje neopisivo volim i na koje sam ponosna jer su u ovoj borbi zajedno sa mnom, zatim u lijepom vremenu, u šetnji sa svojim psom. Razloga za sreću ima na svakom uglu, na nama je samo da ih prepoznamo – zaključuje Mirjana.
Cijeli članak pročitajte OVDJE.
