Pisanje domaćih zadaća više nema efekta. Obveza pisanja domaćih zadaća učenicima je postala puka formalnost u kojoj nedostaje logičkog zaključivanja i povezivanja činjenica. Učiteljice u Osnovnoj školi Vodice, Kate Franin i Dijana Crnica, odlučile su stoga stati tome na kraj i u svojim razredima provesti jednomjesečni eksperiment ’30 dana bez domaće zadaće’. Učenici 4.a i 4.c razreda tako od početka mjeseca nemaju obvezu pisati domaći, ali zato kod kuće istražuju i pripremaju unaprijed zadano gradivo kako bi ga pred svojim kolegama u razredu prezentirali na idućem satu.
Inicijativu ’30 dana bez domaće zadaće’ pokrenuo je nedavno predsjednik ‘Buđenja’, udruge za razumijevanje ADHD-a Marko Ferek, a učitelji diljem zemlje spremno su prihvatili izazov. Među njima su i dvije učiteljice iz vodičke Osnovne škole.
– Radi se o podršci da ljudi shvate kako su potrebne promjene u načinu rada u prosvjeti, jer nikako ne možemo dočekati reformu školstva. Učitelji u najtežim uvjetima rade čuda, stvaraju zrelu osobu koja razmišlja i koja zna upotrijebiti svoje znanje. Zato smo i krenuli u ovakvu inicijativu koja nije ništa revolucionarno, ali pisanje domaćih zadaća više nije kvalitetno. Pravo pisanje zadaća zasniva se na učenju i pisanju, a u zadnje vrijeme učenje se pretvorilo u pisanje jer se nema dovoljno vremena. Postala je to formalnost koja se mora obaviti, bez zaključivanja i povezivanja. Upravo s ovom inicijativom pokušavamo stvarati naviku proučavanja, istraživanja i rasprave u razredu o tome što su napravili da bi došli do razvoja njihovog mišljenja, objašnjava Kata Franin koja već 39 godina radi u prosvjeti i tvrdi – današnja djeca traže promjene u sustavu rada, a eksperiment ’30 dana bez domaće zadaće’ mogao bi se lako pokazati kao dobar primjer poticajnog načina rada.
Naglasak je na interakciji. Učenici četvrtih razreda rade timski, minimalno po tri učenika, a umjesto domaće zadaće dobivaju obvezu istraživanja i pripremanja teme koju će s učiteljicama obrađivati na idućem satu.
– Djeca su aktivnija, interesantnije im je gradivo, pronađu i podatke koji nisu zastupljeni po planu i programu i tako šire svoje znanje. Uče se prezentaciji i vještinama komunikacije, postavljaju pitanja svojim kolegama iz razreda i ono što sam vidjela kroz par sati rada – iznenađuju me. Koncentracija im je veća, logičko zaključivanje dolazi do izražaja, zanimljiviji su sami sebi i to je interaktivna nastava, govori učiteljica razredne nastave Dijana Crnica.
Drugačije metode rada u vodičkoj školi nisu novost. Prošle su godine tako učenici pohađali nastavu bez rasporeda sati, na ‘obrnutoj učionici’ dobili su zadatak snaći se u ulozi učitelja, lektiru čitaju u školi, a mjesec dana bez domaće zadaće dodatni je izazov za učitelje jer, kažu Franin i Crnica, nikad ne znaju s kakvim će informacijama djeca doći na sat.
– Roditelji nas podržavaju i to je iznimno važno. Uz nepisanje domaće zadaće krenuli smo i s projektom za prirodu i društvo u kojem djeca rade timski, minimalno po troje učenika od kojih je jedan zadužen za pisanje na ploču, drugi izrađuje plakat, a treći psotavlja pitanja kolegama o gradivu, priča Crnica.
Desetogodišnjoj Sari sviđa se takav način rada.
– Ovako postajemo više samostalni za peti razred i puno je zanimljivije. Ne radimo domaći rad, ali zato kući više učimo i istražujemo, smatra.
Kolega iz školskih klupa, devetogodišnji Marino, raduje se drugačijim obvezama.
– Sviđa mi se kako radimo samostalno i tako puno bolje možemo zapamtiti. Kroz domaći se isto puno nauči, a ovako imamo više vremena za učiti iz knjige i istraživati, pa je zabavnije, zaključuje Marino.
